|
MIA ORSAG
Triptih u dvije vizure
Tvoja uobičajena igra s materijalom i formom. Eho je prostoru u koji se upisuje, istovremeno ga transformira i čini vidno interaktivnim. Gledatelj je stavljen u aktivnu poziciju, kao u nekim minimalističkim eksperimentima. Fokus na miris dodatno pospješuje interakciju.
U drugoj sceni bih postavila objekt koji bi na sebi imao pramenove kose, i par ventilatora ili nešto tome slično, koji bi tu kosu nježno zavijorili, čime bi taj objekt dobio svojevrsnu dinamiku.
Organski materijali. Žensko pismo. U rezonanci s korakom.
U treću prostoriju bih postavila ponovno viseći objekt, kakve smo prvotno zamislili. On bi dakle bio obojen fosfornim pigmentom i osvjetljen neonskom lampom. Razmišljala sam o tome da bih taj objekt, jer će on biti odvojen zastorom zbog zamračivanja prostorije, naglasila jednom zvučnom kulisom. Time između ostalog dobivam progresivnost kretanja kroz te tri prostorije i rast napetosti osjeta od objekta do objekta. Dakle- miris, pokret, i konačno vizualna i auditivna buka.
Zanimljiv je crescendo na kraju. Osnažuje fenomenološku intenciju izložbe. Predmet se postupno rastvara i proširuje u doživljajnu formu i postaje inicijator sinestezične mreže u koju se upisuju posjetitelji. Vid je ovdje najmanja interesna sfera, traži se ponajprije aktivno uključivanje ostalih osjetila.
Zapravo, gradi se jedna impozantna trodijelna kompozicija, analogna muzičkim apstraktnim formama. Klasična umjetnička forma, triptih, reinterpretirana je u skladu sa suvremenim umjetničkim problematikama.
Imaginativni potencijal umjetnosti reinterpretator je svakodnevnice. Nepodnošljiva lakoća postojanja.“ Mia Orsag, Ivana Meštrov
O umjetnici: |
